Razlika između horizontalnih i vertikalnih obradnih centara
Da bismo razumjeli glavne razlike između horizontalnih i vertikalnih obradnih centara, najprije se treba zadržati na nečem drugom. Gotovo svaki dio, alat, pribor, uređaj ili naprava koju koristite, koliko god se jednostavno ili složeno činio, obično je proizveden masovno ili serijski. U svakom slučaju, uz pomoć industrijskih strojeva ili opreme, prije nego što je stigao u trgovine ili na police na kojima se obično kupuje.
Kao što se razvilo sve što obično koristite, ni razvoj industrijskog sektora, njegovih procesa i alata ne zaostaje. Tehnološki napredak kroz povijest omogućio je usavršavanje metoda i postupaka vezanih uz veliku proizvodnju različitih dobara.
Među najznačajnijim doprinosima tehnologije industriji su obradni centri. Ti su uređaji alatni strojevi koji su optimizirali operacije i rezultate tradicionalnijih industrijskih strojeva, poput glodalice ili ručne tokarilice.
Ako ste upoznati s industrijskim okruženjem ili ste ikada ušli u radionicu, mogli ste prepoznati izgled obradnog centra. Općenito, to je kabina koja može biti različitih veličina i koja sadrži skup uređaja koji obavljaju jedan ili više određenih zadataka.
Izgled se može razlikovati i to može biti usko povezano s vrstom opreme i njezinim funkcijama. Općenito postoje dvije vrste obradnih centara: horizontalni i vertikalni. U ovom ćete tekstu saznati koje su njihove glavne značajke, prednosti i funkcije koje svaki od njih obavlja u industrijskoj proizvodnji.
Što je obradni centar?
Obradni centri alati su u obliku strojeva koji se primjenjuju u industrijskom sektoru. Oni primjenjuju različite tehnike obrade, uglavnom na krutim materijalima, za izradu dijelova. Rezultat mogu biti gotovi proizvodi ili samo dijelovi koji se ugrađuju u složenije proizvode. Ti uređaji predstavljaju tehnološku evoluciju starijih strojeva, poput glodalice, tokarilice i bušilice, među ostalima.
Glavna razlika u odnosu na starije strojeve je automatizacija procesa. Obradni centar ima tri glavne komponente koje ga obilježavaju: računalno numeričko upravljanje (CNC), više uređaja za rezanje i obradu te automatski izmjenjivač alata.
Navedene značajke pomažu ispuniti sve veće zahtjeve u industrijskim procesima, poput optimizacije vremena i resursa, povećanja produktivnosti, veće točnosti rada i jamstva sigurnosti na radu.
Vertikalni i horizontalni obradni centri
Obradni centri razvrstavaju se prema brojnim značajkama, kao što su veličina, funkcionalnosti i razina automatizacije. Ipak, najopćenitija podjela temelji se na orijentaciji radnog vretena, koja može biti horizontalna ili vertikalna. U nastavku su općenito prikazane razlike između horizontalnih i vertikalnih obradnih centara
| Vertikalni obradni centri | Radna os je rotirajuća glava koja izvodi različite tehnike obrade materijala odozgo prema dolje. Radi uglavnom na gornjoj strani izratka. U tom je smislu posebno namijenjena obradi ravnih predmeta sa šupljinama ili udubljenjima, kao i izradi modela ili kalupa.Radni stol se pak pomiče vodoravno po osima X i Y, što uz gibanje vretena daje troosnu obradu. Općenito, to je stroj koji zauzima malo prostora, što ga čini ekonomičnijom i popularnijom opcijom. Postupak obrade omogućuje praćenje napretka izratka u usporedbi s programiranim nacrtom. |
| Horizontalni obradni centri | Glavne radne osi nalaze se bočno u odnosu na materijal. Glavna je funkcija obrada istog izratka na različitim stranama. U tom je smislu namijenjen obradi velikih izradaka. Kod nekih strojeva materijal se može nagnuti i zauzeti određene položaje kako bi se prilagodio radnim osima, u skladu s programiranim parametrima.Obrada na ovoj vrsti stroja može koristiti gibanja u tri ili četiri osi, svaka u drugom smjeru, što omogućuje trodimenzionalnu obradu izratka. Prednost je što se materijal može obrađivati na čak četiri plohe istodobno, što smanjuje ljudsku intervenciju jer izradak nije potrebno ručno pomicati. Zbog rasporeda vretena i gibanja izratka strugotina ili ostaci materijala padaju i ne nakupljaju se ni na predmetu ni na reznim alatima. |
Od svojih početaka do danas industrija se po svojoj prirodi bavi pretvaranjem sirovina u proizvode. Ta je zadaća usmjerena na njihovu kasniju prodaju, distribuciju ili upotrebu u velikim razmjerima. To je sekundarni sektor proizvodnog gospodarstva, jer povezuje procese dobivanja sirovina (primarni sektor) s trženjem i ostvarivanjem dobiti od gotovih proizvoda (tercijarni sektor).
U pravilu su svi predmeti koji su danas dio svakodnevnog života ili koji vas okružuju rezultat niza mehaničkih industrijskih procesa, izvedenih alatima različitih značajki i prilagođenih različitim parametrima dizajna, funkcionalnosti i završne obrade, među ostalim aspektima određenima za proizvodnju.