Gibanja i osi tokarilice
Prema mišljenju mnogih stručnjaka, tokarenje je bila prva operacija obrade koja je dovela do nastanka alatnog stroja. Tokarilica se temelji na vrlo osnovnim gibanjima zahvaljujući kojima je postala jedan od strojeva koji se najviše koriste u strojarskim radionicama. No ta gibanja ne bi bila moguća bez osi. Upravo su osi tokarilice, ključne za ovu obradu.
Gibanja tokarilice
Na tržištu postoje brojne vrste tokarilica. Postoje automatske, univerzalne, vertikalne tokarilice i tokarilice s računalnim numeričkim upravljanjem CNC; potonje su najpoznatije zbog brojnih prednosti i funkcionalnosti za industriju. Svaka tokarilica, osim CNC tokarilice koja može obavljati sve poslove i specifične zadatke. Tako tokarilica može izrađivati cilindrične ili konusne dijelove, ali te dijelove može i bušiti, rezati, brusiti ili utoriti. Sve ovisi o tokarilici, alatu koji se koristi i gibanju koje se izvodi.
Prije objašnjenja koje su osi tokarilice , važno je govoriti o gibanjima koja izvodi ovaj alatni stroj, jer osi i gibanja idu ruku pod ruku pri tokarenju. Izradak je taj koji se okreće, a gibanje koje izvodi obično se naziva „radno gibanje”. Zanimljivo je da se, iako se okreće izradak, alat približava izratku kako bi izveo rez. S ovim sustavom tokarilica ima tri gibanja:
- Rotacijsko gibanje ili rezno gibanje rotacijom izratka. Riječ je o gibanju koje se najviše koristi. Izradak se postavlja na os koja se okreće, pa se sam izradak okreće oko sebe. Da bi obrada odvajanjem strugotine funkcionirala, mora se koristiti oštrica koja omogućuje uklanjanje materijala. Ako se odabere odgovarajući alat i najbolji uvjeti za rad, rezultati će biti vrlo precizni.
- Posmično gibanje. Kod ovog gibanja tokarilice rezni se alat pomiče paralelno s izratkom, pravocrtnim gibanjem. Ovo gibanje služi za određivanje konture izratka koji se obrađuje.
- Dostavno gibanje ili gibanje po dubini. Kod ovog gibanja alat ulazi u izradak, reže ga i određuje dubinu rezova koji se izvode.
Osi tokarilice
Kod numerički upravljanih alatnih strojeva pojam osi koristi se za označavanje smjerova kojima se odvijaju različiti pomaci pokretnih dijelova stroja. Među te dijelove ubrajaju se stol, poprečni ili uzdužni suport. Tokarilica ima samo dvije osi: X y Z. Od te dvije osi, os Z izvodi uzdužno gibanje duž glavne osi tokarilice; s druge strane, os X izvodi poprečno gibanje okomito na glavnu os tokarilice.
A kako su gibanja povezana s osima tokarilice? Ovdje vidimo da kod triju prethodno opisanih vrsta gibanja (rotacija, posmak i dostava) osi imaju ključnu ulogu. Rezno ili rotacijsko gibanje odvija se između površine izratka i alata koji se pomiče; kod ovog gibanja izradak se okreće u smjeru osi Z dok se alat može pomicati po bilo kojoj od dviju osi tokarilice.
Kod posmičnog gibanja alat se također može pomicati duž obiju osi koje čine ovaj alatni stroj; ako se pomiče po osi Z, izvodi se uzdužno tokarenje izratka; naprotiv, ako se pomiče po osi X, kažemo da se izvodi čeono tokarenje izratka koji se obrađuje. Kod posljednjeg gibanja, dubine rezanja ili dostave, alat će se uvijek pomicati po osi X kako bi uklonio dio gornjeg sloja izratka.
Obrada u tri osi
Među alatnim strojevima s računalnim numeričkim upravljanjem postoje i tokarilice s tri osi. One mogu izvoditi obradu u kojoj se alati, upravljani računalom, gibaju u tri osi. Gibanja koja izvode alati ovih strojeva vrlo su precizna i brza. Gibanje tih osi ostvaruje se preko nosača koji drži izradak.
Ova vrsta tokarilica s tri osi donosi brojne prednosti radionicama. Primjerice, skraćuju vrijeme rada, jer rukovatelj ne mora više puta pozicionirati izratke; završna obrada je mnogo boljai profinjenija zahvaljujući tangencijalnim gibanjima koja alat izvodi dok tokarilica radi, i, naposljetku, moguće je izraditi vrlo složene dijelove.